Od kada ih je pre desetak
godina zadesila “Oluja” (La
tormenta) sa Vilijamom Levijem, prvi
promašaj prethodne decenije u potpisu “grobara” telenovela – producenta Salvadora Mehije, Televisina vladavina u svetu sapunica je zauvek završena. Bio je to
poslednji ekser zakucan u sanduk “Divlje
ruže”, “Esmeralde”, “Marisol” i ostalih heorina srceparajućih
meksičih serija koje su samouvereno, duže od tri decenije vladale malim
ekranima širom sveta. “Oluja” je “oduvala” svaku šansu da njene naslednice
vrate publiku u udarne termine u “kolevci telenovela”, na kanalu Las estrellas. A onda su se na meksičko
tlo iskrcali Turci. I na konkurentskim televizijama napravili dar-mar.
Uostalom, kao i svuda u svetu. Zavladali su ljubavni jadi sa Bosfora. Dugo je
Televisa (presenta) tražila recept s kojim bi mogla da smuti nekakvu melodramu
kako bi se prilagodila novim trendovima sa istoka. Njeni producenti pokušavali
su da klasične telenovele pošalju u “penziju”, da nekada voljeni žanr osavremene,
daju mu novo odelo. Isprobavali su razne “začine”. Malo turske drame, malo
američke komedije… Ali džaba. Bili su to samo tanjušni trzaji umorne latinoameričke
fabrike snova na aparatima. Nikoga više nisu zanimale meksičke telenovele, pa
čak ni domaće gledaoce.
Projekat “Fabrika snova”
Počela su da se gase
Televisina predstavništva po svetu, da pljušte otkazi, mnoge dojučerašnje
velike glumačke zvezde izgubile su ekskluzivne ugovore, a neke su uhlebljenje samoinicijativno
našle u konkuretnskim produkcijskim kućama. I u tom beznađu rodila se ideja. Moglo
bi se reći poslednji pokušaj da se telenovela kao žanr modernizuje i približi
mlađim generacijama koje iz ruku ne ispuštaju mobilne telefone i tablete.
Projekat “Fabrika snova”. Televisa
će uložiti veliki novac, uposliće nove producente, scenariste i režisere,
kupiće savremenu filmsku opremu i uraditi rimejk najpopularnijih klasičnih
telenovela u formi dramskih mini-serija od 25 epizoda. Na taj način pokušaće da
animiraju mlađu publiku i dovedu je pred mali ekran. A kada “progutaju” taj mamac,
konačno će telenovele uvesti u 21. vek.
“Zlobnica”, “Vučja
kolevka”, pa treća sreća
“Fabriku snova” otvorila je
nova verzija “Zlobnice”, iliti “La usurpadora”, sa Sandrom Ečeverijom u glavnoj ulozi.
Krtika je pohvalila produkciju i režiju, ali ne i scenario, radnju i glumu.
Ispostavilo se da je “kraljevima epizoda” bio preveliki zalogaj da priču
spakuju (zapletu i raspletu) u 25 nastavaka. I reakcija publike bila je mlaka.
Ali, vodeći se onom da se “prvi mačići u vodu bacaju”, Televisa im je odmah
ponudila “Vučiju kolevku” (Cuna de
lobos), i to sa slavnom španskom glumicom Pas
Vegom u vodećoj roli. Krtike su ovog puta za nijansu bile bolje, ali se
piplmetri nisu usijali. To je dovelo pod znak pitanja nastavak projekta
“Fabrika snova”. Uložen je ogroman novac, koji uz tako malo epizoda nije mogao
brzo da se vrati. Snimanje treće serije “Rubi”
polako je privođeno kraju, kada je Televisa odlučila da “fabriku” privremeno
stavi pod ključ, uz mogućnost da nastavi da snima planirane rimejkove, ali sa
mnogo više epizoda. I onda se na scenu vratila najveća kučka iz univerzuma
telenovela. Kao treća sreća. I magija je, izgleda, proradila…
“Rubi” osvojila SAD
Mada im se odluka da prvo u
SAD, na kanalu Univision, prikažu
seriju nekoliko puta obila o glavu, ispostavilo se da vodeći ljudi iz Televise
nisu pogrešili što su “Rubi” sa Kamilom Sodi kao junakinjom poslali premijerno
pred američke gledaoce. U utorak, 21. januara, prikazana je prva od 26 epizoda.
I to sa velikim uspehom. Univision od 2017. nije ostvario tako dobar rezultat u
terminu od 22.00, ostavivši iza sebe Telemundo.
Sa skoro 1,7 miliona gledalaca, “Rubi” je porazila glavnu uzdanicu konkurentske
hispanoameričke televizije, sedmu sezonu hit telenovele “El señor de los cielos”, a to veče u pomenutom terminu Univision
je bio gledaniji čak i od američkih nacionalnih mreža ABC i NBC. Nema sumnje
da je dugo očekivani povratak opake zavodnice prikovao gledaoce za mali ekran,
kao i verne fanove poslednje verzije čuvene priče Jolande Vargas Dulće iz 2004, u kojoj je sponzorušu u crvenom
tumačila Barbara Mori. Upravo su
poređenja ove dve Rubi podigle veliku prašinu. Mada je dobila negativne kritike
od Barbarinih pristalica, za Kamilinu “Rubi” posle 13 prikazanih epizoda (pola
serije) može se reći da je hit. Tome u prilog govori rejting od milion i po
gledalaca u proseku, s tim da je 10. epizoda ponovila gledanost prve, što se
smatra velikim uspehom.
O čemu se radi?
Na
početku serije upoznajemo mladu novinarku Karlu (Ela Velden), koja nas vodi kroz gustu planinsku šumu do mračnog
dvorca u kojem živi misteriozna žena o čijem životu meštani malo znaju. Reč je
o Rubi
(Kamila Sodi), sredovečnoj ženi koja
se svojom voljom izolovala od spoljašnjeg sveta. Mada je mnogo puta odbila da ispriča svoju životnu priču za medije, Rubi
pristaje da pred objektivom Karline kamere otvori dušu. Tada počinje priča o
ambicioznoj mladoj ženi skromnog porekla, koja je uz pomoć svoje lepote i
ženskih trikova pobegla od siromaštva i na tom putu povredila drage ljude.
Pet razloga zašto morate
da gledate novu “Rubi”
1. Dobar scenario i režija, dinamična radnja i drama koja drži pažnju iz
epizode u epizodu.
Ne dešava se često da rimejk
bude bolji od originala, u ovom slučaju od prethodne verzije. Rubi 2020 nema vremena
za isprazne dijaloge i predugačke scene, teatralnu glumu u kojoj se junaci
gledaju po nekoliko minuta dok u pozadini “svira” dramatični instrumental.
Radnja se odvija brzo, uz pitke, savremene dijaloge, a sama činjenica da je
smeštena između sadašnjosti i prošlosti daje joj mogućnost da mnoge događaje
ubrza, pa da već u četvrtoj vidimo nešto što se u prethodnoj verziji dogodilo u
20 i nekoj epizodi. Po ugledu na američke nedeljne sapunice, svaka epizoda kako
se bliži kraju pojačava dramu i kulminira tako da gledaoci s nestrpljenjem
iščekuju da vide rasplet u sledećem nastavku. Zasluga za dobar tekst pripada
autoru Leonardu Padronu,
venecuelskom piscu i novinaru, koji, između ostalog, stoji iza hita “Voleti do smrti”.
2. Rubi 2020 je
bolji i kompleksniji lik od Rubi 2004.
Obožavaoci
Barbare Mori neće se složiti sa nama, ali to je već njihov (subjektivni) problem.
Možda Kamila nije lepša, zgodnija i fatalnija od
Barbare, zbog čega, uglavnom, dobija kritike. Ali nova Rubi i nije pisana da bi
to bila, što je i sam Padron izjavio nekoliko puta. Ona je prosečna, ali
inteligentna lepotica kojoj je pošlo za rukom da zavede bogate muškarce i
ostvari svoje snove. Uz to, njenu potrebu da što pre pobegne iz siromaštva, zbog
koje je povredila ljude do kojih joj je stalo, scenarista je potkrepio
razlozima. Pronašao je dobar način da pomogne Kamili Sodi da odbrani svoju
junakinju, ma koliko se većini njeni razlozi činili neprihvatljivim. Rubi 2004
je manipulativna sponzoruša koju je kroz život vodila isključivo njena lepota i
pohlepa, dok su Rubi 2020, koketnog devojčurka željnog lagodnog života,
nesrećne okolnosti navele na to da se upusti u opasnu igru iz koje nije bilo
povratka. Gradnja lika je kompleksnija. Rubi ovog puta ne juri iz kreveta u
krevet samo zato što svaka njena naredna “žrtva” ima više novca, već zarad
ličnog napredovanja, a ponekad i da bi spasla živu glavu, pobegla od
nasilnika… I kao takvu devojku, čijoj se inteligenciji dive i mrze je zbog lukavosti,
Kamila je glumi… pa skoro bez greške. Prirodno i zavodljivo, odavajući utisak
da se dobro zabavlja, što se ne može reći za njenu koleginicu Anđelik Bojer u sličnoj ulozi (Teresa,
2010).
3. Bez lažnog morala, molim!
I dok se Barbara Mori, kao
nadaleko čuvena “fatalnica” Rubi 2004, sramežljivo uvijala oko Alehandra
i Ektora
u uvodnoj špici serije, u vreme kada su “bludnice” iz “Seksa i grada” harale svetom, Kamila Sodi polugola sa sve štiklama
“grli” nogama oko struka svog muškarca. Dobrano smo zagazili u 21. vek, zašto stvari
ne bismo nazivali pravim imenima. Rubi 2020 nije žena lažnog morala. Obožava da
je vole. Strastveno!
I nema problem da to kaže. I pokaže. To je, pak, ne čini kurvom. Ona je na sebi
svojstven način volela sve svoje muškarce. Neke manje, NEKOG više. Uostalom, zar
svaka žena nije odrasla uz Pepeljugu maštajući o princu na belom konju? E, sad, ko je kriv onim devojkama koje su dočekale
samo konja, i udale se za njega. Rubi 2020 je želela više. Zbog sebe, zbog
majke koju je njen otac napustio i koja bolesna prodaje burito na ulici, zbog
sestričine koja odrasta u leglu kriminala Meksiko Sitija… To što je usput prijateljici
“skinula” dečka na dan njihovog venčanja, druga je priča. Mada, mi koji smo
stali kod 13. epizode znamo da ju je spasla bede!
4. Likovi su realistično prikazani, sa njima mlađe generacije mogu da se
poistovete.
Nova serija ne igra na kartu
stereotipa. Opozit Rubi 2004 bila je dobrodušna Maribel, tatina devojčica koja
je patila i lila suze zbog izdaje muškarca koga je volela i najbolje drugarice.
Sve dok nije dočekala “hepiend” kraj Rubine nikad prežaljene ljubavi –
Alehandra. Maribel 2020, u čijoj ulozi se odlično snašla Kimberli Dos Ramos, nije ni prići svom prethodnom izdanju. Kada ju
je verenik ostavio pred oltarom radila je sve ono što bi i svaka druga devojka
na njenom mestu – lomila sve pred sobom, postala hladna i drčna, živela za
osvetu, odala se piću… Najbolji prijatelj Rubi 2020 je, takođe, gej, ali nije
ulickan i isfeminiziran, i ne trčkara sa čivavom u ruci oko svoje prijateljice.
Loreto 2020 je mačo tip koji diže 150 kg iz bendža i muva se u teretani sa
Alehandrovim najboljim ortakom.
5. Seriju možete da izbindžujete za dva dana.
Velika prednost Rubi 2020 je
ta što ima samo 26 epizoda. Predlažemo vam da sačekate da Univision u SAD “ispuca”
sve, jer ukoliko krenete da je gledate po završetku čitanja ovog teksta bojimo
se da ćete završiti poput nas – izbindžovaćete dostupne epizode a do naredne grickaćete
nokte.
Šta nam smeta kod Rubi 2020
Baš
ništa! Čak i kada su stvari toliko “providne” i znamo tačno kako će se
odigrati. Da se razumemo, ovo je, ipak, telenovela. Ne smeta nam i što Rodrigo Girao Dijas često
“preglumljava” u ulozi Ektora (pozdravila ga Anđelik Bojer kao Ana Letisija iz Tres veces Ana), koji je u ovoj verziji
lud i za sebe i za Ektora 2004 – zajedno. Nemamo ništa ni protiv dosadnjikavog Hosea Rona, za koga je Eduardo Santamarina (Alehandro 2004) od
dva metra frajer sa velikim F. Jedino što kvari utisak ovoj seriji su zluradi
komentari obožavaoca Barbare Mori. Ali,
razumemo ih. Da su postojale društvene mreže 2004, razumeli bi i oni nas. Jer,
tada bi fanovi Salme Hajek imali
štošta da kažu za njihovu miljenicu. Did
you know? Hajekova je posle “Tereze”
(1989) otišla u Holivud, a Mori je ostala trećerazredna glumica niskobudžetnih
latinoameričkih filmova.