Uh, uh, uh… Priznanja
su uvek najteža. Na primer, ono da vas je jedna od najvećih ljubavi, možda ne
potpuno, ali sasvim sigurno – blago razočarala. Taj trenutak kad shvatite da se
„vlažni sanak“ vaše mladosti posle nekoliko decenija rastopio u bledu senku zavodljive lepotice s kojom je danas
bez vijagre teško postići nekada podrazumevani akcioni klimaks. Ukratko, „Terminator: Mračna sudbina“ nije toliko
loš koliko je loša činjenica da pompezno najavljivani treći nastavak legendarne
franšize (uz mentalno brisanje svega što se u međuvremenu dogodilo) morate
oceniti sa „nije toliko loš“, umesto sa – genijalno, maestralno, vrhunski,
tooooooo….. Kameronova karta za spas kultnog serijala, međutim, pretvorila se
u nešto što se dogodilo, a posle svega desetak dana, utisak je kao i da nije
moralo.
U vatri iskovan „Terminator
3“, ili šest, kojom god se kategorizacijom vodili, bio je veliki, i na neki
način, možda ne baš traljav, ali za njegove tvorce svakako naporan projekat. Ne
znamo kako je to u Holivudu, ali u Srbiji makar važi zlatno pravilo – za jednu
dobru ideju dvoje je suvišno. A kamoli šestoro. Jer upravo šest pisaca pod
producentskom palicom Džejmsa Kamerona stvaralo je priču novog Terminatora. Za
nijansu previše, reklo bi se, da bi ta priča koliko god bila dobro koordinirana
na kraju podarila film koji bi trebalo da nasledi, pa možda i premaši čuveni
„Sudnji dan“. Upravo zbog te raznovrsnosti
scenarista, na kraju smo dobili film koji je bez dvoumljenja sjajna akcija u
kojoj glavni junaci i antagonisti stalno jure, jure, jure, biju se, biju se,
biju… a u međuvremenu – ništa.
Bez mnogo ideja, a sa
potrebom da se prebriše sve što se pod licencom Terminatora prethodnih deceniju i kusur pojavilo na velikom platnu,
ekipa novog Terminatora ovom filmu,
čini se donela je – mračnu sudbinu. Deluje nam da bi ovo mogao biti izuzetno
opasan kamen spoticanja za armagedonsku sagu koja je, ipak, u 2019. morala
ponuditi nešto više od komercijalnog hita u pokušaju koji je igrao na sigurnu
kartu povezivanja Hamiltonove i Švarcija pred kamerama.
Jer, da se ne lažemo, to
je bio i najveći domet ovog filma. Ali da ne ispadne da samo mračimo, iako bi
to bilo sasvim u skladu sa Mračnom sudbinom, novi Terminator verovatno je među
boljim kinematografskim ostvarenjima koja su se ove godine pojavila u našim
bioskopima.
„Ulazak“
Linde Hamilton u radnju nije mogao biti savršeniji, a još jedan momenat koji je
na nas ostavio snažan utisak jeste i scena u kojoj su digitalnom tehnologijom
rekonstruisani likovi Sare i Džona Konora, kao i Terminatora iz mlažih dana.
Prosto da se zapitate da li ste vi – vi. Ipak, sve to nije bilo dovoljno da se
gledaoci u željenim ciframa namame u bioskope, što se, naravno, odrazilo i na
prodaju.
Razočaravajući premijerni
vikend je za nama – Terminator je zaradio jedva 40 miliona dolara, što je u
poređenju sa prethodnim nastavkom, kao i onim pre njega za 2 miliona dolara
više u istom periodu, ali, ipak, nedovoljno da bi se isplatio budžet od skoro 160
miliona zelembaća koliko je uloženo u novi nastavak ovog filmskog serijala.
U parama nije sve,
kazaćete, a mi bismo vas tu ispravili jer, makar u Holivudu i filmskoj
industriji, novac je odavno glavni reper uspeha. Koliko si prodao, toliko si
uspeo – glasila bi kraća verzija te misli. Prema toj računici, Terminator je
mogao i bolje. A zašto nije – razlozi su brojni.
Ono što se nama čini kao
jedan od najvažnjih jeste činjenica da se publika, u odnosu na onu sa kraja 20.
veka znatno izmenila, a da se filmska industrija nije adaptirala na novi sistem
za čije je funkcionisanje neophodna odlična online komunikacija sa publikom.
Kod „Mračne sudbine“ deluje da je taj segment tek formalno ispoštovan i sveden
na čin postojanja, a ne i funkcionisanje koje je u njegovoj osnovi. Zbog svega
toga „Terminator: Mračna sudbina“, od nas dobija prelaznu ocenu kao sjajna
akcija, prazne i na trenutke dosadne radnje. Možete pogledati, ali ne očekujte
previše.