Serija Srećni ljudi, prvi domaći TV serijal sniman posle raspada Jugoslavije, ostala je upisana kao temelj srpske porodične televizije. Emitovana od 1993. do 1996. godine, ova topla, duhovita i realistična priča o jednoj beogradskoj porodici u turbulentnim vremenima ostaje nezaobilazni deo domaće pop-kulture.
I više od 30 godina kasnije, reprize Srećnih ljudi beleže zavidnu gledanost, često nadmašujući i savremene serijske produkcije.
Riska Golubović – kraljica narodne mudrosti u kecelji
U moru upečatljivih likova, jedan se izdvojio kao oličenje narodne mudrosti, autoironije i „kecelja-feminizma“: baka Riska Golubović, nezaboravno otelotvorena od strane legendarne Radmile Savićević.
Njen lik bio je i ostao duša domaćinstva, stub porodice i nepresušan izvor komentara koji su balansirali između tuge, komedije i brutalne istine o životu običnih ljudi.
Riska nije samo govorila – ona je živela istinu većine žena tog vremena. Njene rečenice urezale su se u kolektivno pamćenje, pretvorile u mimove i citate koje i danas delimo sa osmehom – jer u svakoj njenoj rečenici ima malo istine, malo tuge i mnogo humora.
Najbolji citati Riske Golubović
🔸 „Riske od Ristane, a vriska će tek da nastane!“ 🔸 „Zašto na mene nikad nije nijedan muškarac kidisao? Ja ću da ti kažem zašto. Zato što nisam davala povoda, nisam se mackala, nisam nosila lanac oko noge, nisam mećala veštačke trepke i nisam hodala s guza na guz.“ 🔸 „Sve sami profesionalci, samo ja radim s metlom.“ 🔸 „Baka Riska vuče kola za sve. Kola bez točkova. Od dva pravim četiri; supu kuvam od ništa; gaće, čarape i košulju – ja to sve krpim, ne bacam; a kafu – kafu im kuvam dva puta istu.“ 🔸 „Ja nisam debela, ja sam otečena.“ 🔸 „I ja izgledam pristojno, ali iz kecelje ne mogu da se izvadim.“ 🔸 „Prase će bolje da izgleda za slavu nego ja.“ 🔸 „Ubio te Gospod, da te ne ubije.“ 🔸 „I spremačica i čistačica i domaćica i klozetarka! Koju li će još funkciju da mi dodele?“ 🔸 „Pobesneo si, Aranđele, od masne hrane i lepog života.“ 🔸 „Izvol’te u salonu.“
Riska – više od lika, manje od mita
Riska je arhetip – žena koja nosi kuću na leđima, bez priznanja, ali sa ogromnim srcem. U vremenu kada je narod tražio utehu na malim ekranima, ona ju je davala – kroz smeh, suze i svaku svoju reč.
I zato nije slučajno što i mlađe generacije, koje nisu ni bile rođene kad je serija emitovana, danas znaju ko je baka Riska.
U vremenu kada se autentičnost sve ređe sreće u scenarijima, možda je baš vreme da se ovakvi likovi – sa jezikom oštrijim od ribaće četke, ali sa srcem većim od kuće Golubovića – ponovo vrate na scenu.