Connect with us

Featured

Dejan Maksimović zvezda serije PREŽIVETI BEOGRAD – Žanko nije negativac! On je beogradski mangup ČISTOG SRCA!

Published

on

Piše Jovana Vukašinović

Pitanje je trenutka kada ćemo biti svedoci odgovora na pitanje – Da li su Ružica, Nevena, Marina i Ljudmila uspele u misiji „Preživeti Beograd„. Finalna epizoda na programu Pinka je u subotu od 22.00. Za portal Film i TV povodom poslednje epizode razgovarali smo sa mladim glumcem Dejanom Maksimovićem, koji je nam je dočarao Žanka, beogradskog mangupa, šmekera i zavodnika.

Snimanje serije „Preživeti Beograd“ završeno je još krajem maja, a na poslednjoj klapi, prema rečima našeg sagovornika, bilo je veoma emotivno.

Pročitajte još 10 činjenica koje niste znali o seriji “Selo gori, a baba se češlja”: Milašin nije pisan za Mandu, nećete verovati ko je odbio da…

 – Nije floskula kada kažem da sam za skoro godinu dana snimanja ove serije stekao zaista dobre prijatelje – kaže Dejan Maksimović, publici znan kao Žanko. – Imali smo utisak da će nam ovo druženje nedostajati, ali mi se i dalje redovno viđamo, samo što sada imamo nove poslovne ponude, druge projekte pa sve manje razmišljamo o tome da je seriji kraj. A možda će kraj biti baš i kad se bude emitovala poslednja epizoda. Videćemo sutra.

Tokom snimanja, uz mlada, nova lica, bilo je i iskusnijih kolega. Kakav je taj spoj mladosti i iskustva iz vaše perspektive?

– Mogućnost da delim kadar sa mnogo iskusnijim kolegama, kojima sam se divio pre i čiji sam rad pratio oduvek, prava je privilegija. Celo ovo iskustvo kada sad pogledam na to ostaće divna uspomena koja neće nikada otići u zaborav, bar što se mene tiče.

Pročitajte još TELEKOM SRBIJA ekranizuje prvu istinsku komediju o fudbalu! POČINJE SNIMANJE SERIJE „DREAM TEAM“

Ali pre nego što smo vas upoznali kao Žanka, vaš put do diplomiranog glumca bio je drugačiji, neobičan. Sa ekonomije ste se preorjentisali na glumu. Dokle ste stigli sa studijama na Ekonomskim fakultetom?

– Studijama se nazire kraj, ako bude sve kako sam planirao za desetak dana branim diplomski rad.

To znači da će zid vaše sobe uskoro krasiti dve fakultetske diplome – Akademija umetnosti Novi sad i Ekonomski fakultet Beograd. Za šest godina uspeli ste da završite dva fakulteta.

Sada kada to tako kažete, stvarno zvuči dobro, ali nisam nikada obraćao pažnju na to.  Zapravo, baš dobro zvuči.

Pročitajte još FILM I TV EKSKLUZIVNO SAZNAJE – “Slučaj porodice Bošković” od septembra na RTS! Od 1. jula nastavak snimanja! Stiže 49 novih epizoda

Kako ste spojili ova dva, naizgled, nespojiva poziva?

– Mnogo su se te dve strasti kod mene smenjivale. Iako mnogima to deluje nespojivo i čudno, meni je uvek bilo blisko. Nikada nisam osećao glumu i ekonomiju kao nespojive. Tokom osnovne škole krenuo sam u školu glume u Užicu kod Tanje Jovanović, i dugo sam se bavio tom vanškolskom aktivnošću. Tamo sam upoznao sadašnje najbolje drugove. Imali smo javne časove, svojevrsne nastupe na Velikoj sceni Užičkog pozorišta, koji su mene sasvim privukli. Uživao sam u tome, ali bez ideje da bih time mogao zapravo i da se bavim u životu. A onda je u petom razredu u moj život ušla odbojka. Ozbiljno sam se i tome posvetio, čak sam u jednom trenutku bio i deo tima koji je igrao u prvoj ligi naše zemlje, ali gluma je bila uvek tu, blizu. Kada sam shvatio da glumom neću moći da se bavim koliko želim, ako planiram ozbiljnu profesionalnu sportsku karijeru, prelomio sam da ostavim odbojku. Pred kraj osnovne škole video sam sebe kao direktora neke ozbiljne banke, u kancelariji staklenih zidova, u nekom velikom modernom prostoru. Sav trud, kao vukovca u osnovnoj školi, uložio sam u upisivanje Ekonomske škole. Gluma je i dalje bila tu – uvek.

Kako ste se na kraju ipak opredelili za glumu?

Odbojka, gluma i ekonomija bile su moje velike strasti. Međutim, za nijansu su prednjačile gluma i ekonomija. Onda u trećoj godini srednje škole drugovi i ja polažemo prijemni za glumu i prijemni prolazi samo moj drug iz jaslenog uzrasta Aleksandar Vučković, koji je danas član Beogradskog dramskog pozorišta. Nepoložen prijemni me odvodi na Ekonomski fakultet u Beogradu, ali iako sam za ekonomiju, bar prema rečima profesora bio izuzetno talentovan, napuštam studije i odlazim nakon druge godine da se ponovo oprobam sa glumom. Jer, gluma je i dalje tu. Uvek je tu. Upisujem Akademiju u Novom Sadu, u klasi profesora Borisa Isakovića, koju sam i diplomirao u junu prošle godine.

Pročitajte još FILM I TV SAZNAJE: Snima se serija po autobiografiji ŽARKA LAUŠEVIĆA – Godina prođe, dan NIKAD!

A kako se onda ekonomija uklapa u sve to?

Prve dve godine glumačke akademije su zaista obimne i teške, oduzimaju mnogo vremena, dok su ostale lakše. Doneo sam odluku da nešto sam završio do pola ne ostavim nedovršeno, nego da i tu priču zaokružim. Oduvek sam imao mnogo obaveza u životu, još od malena, pa mi organizacija vremena nije teško pala, a kada radite ono što volite – tek onda sve ide mnogo lakše. I dalje je gluma broj jedan. Ekonomija je tik uz nju.

Posle diplomske predstave  usledilo je snimanje za „Preživeti Beograd“ i gradnja uloge Žanka. Koliko su saveti vašeg profesora Borisa Isakovića bili važni?

Naravno da su njegovi, ali i saveti cele glumačke katedre bili poželjni i važni. Sve oko dobijanja uloge Žanka bilo je haotično. Kasting za „Preživeti Beograd“ trajao je neka dva meseca, u četiri kruga, a prijavilo se oko  tri hiljade mladih glumaca za tih osam rola. I  sve se događalo u periodu kada smo pripremali diplomsku predstavu. Kao klasa bili smo potpuno fokusirani na nju, a kasting je bio tu usput. Kolega sa klase Rade Maričić je na RTS dobio ulogu u seriji „Junaci našeg doba“, ja u „Preživeti Beograd“, ali sve je to bilo u drugom planu. Kada smo diplomirali shvatili smo zapravo šta se dogodilo, da imamo snimanja koja počinju ubrzo. Profesor nam je rekao da su takve produkcije potencijalna opasnost, jer su velike i jer se zbog finansija snima neverovatnom brzinom, i važni su rokovi. Ipak, podsetio nas je da je jako bitno zadržati ono što nam je uvek govorio –  „sondirao sam vam u stomak osnovna načela glume i nemojte ih zaboraviti“. Verovao sam u sebe, ali i u ono čemu nas je učio, pa sam ušao siguran u sve to. On je bio prisutan tu, kao neka senka bdio nada mnom, pa iako sam imao određenu dozu straha na samom početku prevazišao sam sve to. I mislim da je to dalo rezultata. Sudeći prema reakcijama publike, bilo je rezultata, jer je Žanko veoma zapažen lik.

Pročitajte još SAZNAJEMO – Stiže srpski DOSIJE IKS! Početkom jula počinje snimanje nove domaće serije – BELEŽNICA! U glavnoj roli MOMČILO OTAŠEVIĆ

Građenje lika je posao scenariste, reditelja i glumca. Koliko su vama kao mladom glumcu bile odrešene ruke u kreiranju Žanka?

Zahvaljući divnoj autorskoj ekipi, scenaristi Đorđu Stanimiroviću i rediteljima, postojala je ta mogućnost. Žanko je u startu prepoznat kao neki negativni lik, jer prema Ružici nije bio fer. Ali, ja sam ga doživeo na drugačiji način. Meni je on u tih prvih dvadeset epizoda bio potpuno jasan, za svaki potez koji je načinio. Organski sam razumeo svaku njegovu dilemu, strah ili odluku, on jeste napravljen da predstavlja beogradskog šmekera, zavodnika, mangupa, ali je on pre svega lepo i pošteno vaspitan. Gradili smo ga vremenom, a publika ga je zavolela, jer smo pokazali i njegove vrline i ono na šta mladi ljudi danas mogu da se ugledaju. Čak i u epizodama u kojima njega u ovoj drugoj sezoni skoro do pred kraj i nema, publika putem društvenih mreža me stalno na njega podseća. Njegovo odsustvo iz serije nisam ni primetio.

Šuška se i da postoji mogućnost da se za godinu, dve pojavi spin of ove serije, da li bi ponovo bio Žanko, ako do toga dođe?

Bez razmišljanja bih prihvatio ulogu ponovo. To postoji samo na nivou ideje za sada, ali bih bio deo nje ponovo. Ova serija je meni značajna, ne doživljavam je kao samo još jednu ulogu ili projekat (ne volim tu reč kada je reč o umetnosti), već bi bilo zanimljivo da se na te odnose i likove vratim za koju godinu da vidimo koliko su, i da li su, sazreli i da li su zaista uspeli da prežive sve što život nosi.

Pročitajte još Reditelj Dorđe Stanimirović o seriji koja je oduševila Srbiju – PREŽIVETI BEOGRAD je antidepresiv domaće kinematografije! PRIJATELJI na srpski način

 Moglo bi se reći da ste na sada na samom kraju vi – preživeli Beograd!

I preživeo i preživljavam još uvek, i uživam u tome svakog dana.

Koji je naredni korak, gde Dejan Maksimović ide dalje?

Dogovor oko našeg današnjeg razgovora pomerio je iznenadan sastanak . Oprobaću se u pozorištu u unutrašnjosti, ali nije reč o Užicu, i više od toga ne mogu da kažem, jer ljudi sa kojima sam bio na sastanku znali su za naš intervju, pa su me zamolili da ne otkrivam previše. Kazaću samo da sam uzbuđen zbog novih mogućnosti koje mi se otvaraju. A od sredine jula počinjem snimanje jedne serije i jednog filma u domaćoj produkciji. Film će prema očekivanjima već na proleće biti pred publikom, a serija naredne jeseni.

Vatreno krštenje pred kamerama je prošlo, publika vas je zavolela, ali da imate mogućnost da počnete sve ovo ispočetka sa ovim iskustvom da li biste menjali nešto?

Sigurno bi bilo tu što-šta za popravku i menjanje, ali mogu da kažem da se sve na bolje menjalo već od prve epizode, pa nadalje. Veliku zahvalnost dugujem profesoru Isakoviću koji je bio uz mene.  I kada mislite da ste bili najbolji uvek ima materijala da se nešto popravi doradi, i to me kod ove umetnosti oduševljava.

Pročitajte još ZBOG RUŽICE JE ŽELEO DA SE PROMENI: Stefan Vukić otkriva sve o ulozi Džonija i ko mu je omiljeni lik u seriji “Preživeti Beograd”!

Žanko je svoju popularnost doživeo, a kako je Dejan Maksimović doživljava?

Ljudi su ljubazniji, prepoznaju me, blagonakloni su prema meni. Kroz Žanka su me zavoleli. Nisam imao nikakve neprijatnosti, a privilegija je da vas danas kao novo lice publika prigrli, a loše su lične, koje se tiču mojih osećanja. Nedavno sam u porodici imao smrtni slučaj, koji je me veoma potresao i u tim trenucima nisam bio raspoložen za komunikaciju, a ljudi koji su me sretali, zaustavljali, ne znajući naravno za ono što mi se dogodilo, verovatno su očekivali radosno i nasmejano lice. To u tom u trenutku nisam mogao da im pružim i to bih pre nazvao nelagodnošću, nego neprijatnošću.

Foto Contrast Studios

Advertisement